Nikola Buble, rođen je 28. siječnja 1950. godine u Splitu. Osnovnu školu pohađao je u Trogiru, a maturirao je na Srednjoj pomorskoj školi u Splitu. Godine 1969./70. apsolvirao je na Višoj pomorskoj školi. Na Pedagoškoj akademiji diplomirao je glazbeni odgoj. Krajem 1972. godine u Sarajevu je upisao Muzičku akademiju - Teoretski odjel i Filozofski fakultet - Odjel za filozofiju i sociologiju. Poslijediplomski studij na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu započeo je u akad. god. 1978./79., a završio obranom magistarskog rada iz područja etnomuzikologije 1982. godine. Doktorsku disertaciju prijavio je 1986. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani gdje je 1988. godine doktorirao iz područja muzikoloških znanosti.
Krajem sedamdesetih godina N. Buble postaje regens chori crkve benediktinskog samostana Sv. Nikole u Trogiru. Kao dirigent, poglavito, pjevačkih zborova i manjih vokalnih ansambala N. Buble postiže najviša priznanja i nagrade (nastupao je u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Ljubljani, Mainzu, Parizu, Stuttgartu, Beču...). Sklada glazbene vrste koje se temelje na glazbenim obilježjima dalmatinskog urbanog folklora. Pridonio je popularizaciji hrvatske folklorne baštine i izvan naše domovine. Njegove se skladbe vrlo uspješno izvode i snimaju u inozemstvu: Švicarskoj, Rusiji, Japanu i drugdje.
Od 1977. do 1980. godine bio je umjetnički je direktor Smotre jadranskog folklora, Međunarodne smotre mediteranskog folklora, od 1992. do 1997. Festivala dalmatinskih klapa, a od 2001. godine umjetnički je direktor Međunarodnog festivala mandolinista - Mandolina Imota. Bio je član stručnih ocjenjivačkih sudova u domovini i u inozemstvu ( npr. Svjetskom natjecanju gitarista - Fernardo Sor na Conservatorio di musica S. Cecilia u Rim).
Suradnik više međunarodnih institucija kao npr. Queen's University u Belfastu (1983.). Redovito drži stručna predavanja u domovini (Split, Dubrovnik, Rijeka, Zagreb...) i u inozemstvu (Beč, Bern, Baden ...).
Prvi je dirigent orkestra Hrvatske ratne mornarice u neovisnoj državi Hrvatskoj (1991). Sudionik je domovinskog rata.

Objavio je 41 knjigu i to: 17 kao autor, 12 kao urednik te 12 zbirki u svojstvu urednika, melografa, autora glazbe, obrađivača... Autor je i 90 znanstvenih i stručnih radova te 26 diskografska izdanja. U svojim znanstvenim radovima "uranja u međuljudske odnose, socijalnu sredinu i kulturne (ne)prilike, te time situira posvemašnju glazbenu kulturu u razveden socijalni kontekst" izražavajući na taj način "izdiferenciranu potrebu za etno-sociološkim istraživanjem fenomena glazbe". "Odlikuje se istraživačkom temeljitošću", a svojim je znanstvenim prilozima "tematski i koncepcijski utjecao na širenje okvira etnomuzikologije u Hrvatskoj". Njegov opus ima naglašenu vjerodostojnost jer je plod "uspješnog glazbenog teoretičara/znanstvenika i praktičara umjetnika/pedagoga".

Odlikovan je Odlukom predsjednika Hrvatske dr. F. Tuđmana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi (1996.); Poveljom Republike Hrvatske za osobite zasluge na promicanju, očuvanju i razvoju glazbene kulture klapskih pjesama u Hrvata (1996); dobitnik je Priznanja za izgradnju mosta mira i prijateljstva između Hrvatske i Japana; dvostruki je dobitnik ugledne diskografske nagrade Porin (1994. i 1998.); Nagrade za životno djelo (2002); talijanskog priznanja Medaglia della regione Lazio (2003.) ... Član je više svjetskih (International Council for Traditional Music...) i nacionalnih strukovnih organizacija (Hrvatskog muzikološkog društva...); suradnik je više europskih stručnih časopisa (La cultura nel mondo, Rivista Cistercensa...). Bio je član međunarodnog glazbenog kulturološkog projekta povodom 2000 godine kršćanstva pri Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Vatikanu. Voditelj je znanstvenog projekta Glazbena kultura stanovnika južne Hrvatske u okviru kojeg je objavljeno osam (8) knjiga znanstvenog časopisa Bašćinski glasi kojemu je glavni urednik. Uvršten je Hrvatskom leksikonu (1996.), u Marquisovu publikaciju Who'sWho in the World 2004..., Leksikonu hrvatske crkvene glazbe ...
Obnašao je dužnost predsjednika Povjerenstva za evalvaciju visokih glazbenih škola, Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu Republike Hrvatske. Od 2004. član je Nacionalnog vijeća za znanost i predsjednik Područja umjetnosti Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Dr.sc. Nikola Buble je danas (2005.) u stalnom radnom odnosu na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Voditelj je kolegija Etnomuzikologija i Dirigiranje u zvanju redovitog profesora (od 2000.) Bio je prodekan Umjetničke akademije, od 2001. godine je dekan Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, a (od 2003.) redoviti je profesor i na poslijediplomskom studiju Kultura i društvo Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.